Crowdfunding je relativno novi model financiranja pri kojem javnost putem online platformi donira svoj novac podupirući time neku nerealiziranu ideju ili projekt, s ciljem da se ista realizira. Gradnja pješačkog mosta Luchtsingel u Rotterdamu, u sklopu projekta I make Rotterdam, financira se upravo na taj način – direktnim donacijama građana, a ne, kako je uobičajeno, iz gradske blagajne.
Jednom kad se prikupe sredstva može se početi s radovima izgradnje; slika polovice mosta lagan je način odašiljanja poruke građanima, a ništa manje upečatljiv nije ni slogan projekta „the more you donate, the longer the bridge“.
Područje Hofplein u centru Rotterdama nekoć je bila živahna gradska četvrt kojom danas, nažalost, dominira teška gradska prometnica koja dijeli grad na dva dijela. Izgradnja mosta, kojim bi se spojile dvije ‘obale’ prometnice, nužna je za povezivanje odsječenog dijela grada sa sjevernim četvrtima, kao i za dovođenje ljudi odnosno sadržaja u isti. Prostorni plan centra Rotterdama već je predložio izgradnju mosta, i to upravo na ovom mjestu, no njegova realizacija predviđena je tek za 30 godina!
Kako bi konstruirali most desetljećima prije nego što to planiraju učiniti gradske vlasti, arhitekti Zones Urbaines Sensibiles bili su primorani zaobići uobičajene modele financiranja; umjesto toga odlučili su problem postaviti ‘online’ što su građani jednoglasno pozdravili.
Zanimljivo; način financiranja mosta odredio je i sam dizajn istog. Točno 17.000 drvenih elemenata upotrebljeno je prilikom izgradnje; svaki građanin svojom donacijom (cijena ‘letve’ varira od 25€ do 1250€) ostvaruje pravo odabira teksta koji će biti urezan u drvenu građu. Na mostu su tako osvanule ljubavne poruke, osobna imena ili pak marketinške reklame. Arhitekti ZUS nadaju se daljnjem proširenju mosta, odnosno pokretanju i realizaciji sličnih projekta, što će, naravno, ovisiti o samim građanima.
Motivacija iza I make Rotterdam inicijative testiranje je mogućih modela razvoja grada. „Konstrukcijom ovog mosta želimo preispitati političke okvire i dizajnerske vizije razvoja Rotterdama, kao i razvijati alternativne razvojne strategije grada“.
Realizacija mosta Luchtsingel izrazito je pozitivan primjer građanske inicijative. Ne samo da su građani složnim djelovanjem uspjeli realizirati projekt, za koji gradskim vlastima trebaju desetljeća, nego su i dobili mogućnost da direktno kontroliraju put svog novca. Da li je realno očekivati da će, u budućnosti, ovakav način financiranja u potpunosti zamijeniti plaćanje poreza?
I, naposljetku, mogu li se na ovaj način ‘pogurati’ kapitalni objekti ili barem ostvariti minimalne intervencije kojima se poboljšava kvaliteta života i u našim gradovima?
Aleksandra Klarić