Neimari i nemari: Ribarsko ostrvo je moglo da bude spomenik prirode, biće dom "Novog Sada na vodi"
Planovi uređenja novosadskog priobalja obavijeni su velom misterije, jer je vlast retko izlazila sa konkretnom dokumentacijom u javnost, a onu dokumentaciju koja je zaobilaznim putem pronašla put do medija i građana obično je ignorisala, ne potvrđujući je, ali isto tako i ne poričući. Sada je i zvanično izrada hidrološke studije koja bi trebalo da posluži kao "temelj" na kom će se zidati kule dvadesetospratnice na plavnom području označena kao poslovna tajna.
Daniela Stojković predsednica NVO "Svet i Dunav" i potpredsednica foruma "Danube Civil Society" kaže za 021.rs da je, zajedno sa drugim nevladinim organizacijama koje su se uključile u bitku protiv takozvanog "Novog Sada na vodi", poslala zahtev za pristup informaciji od javnog značaja putem kog je od Instituta "Jaroslav Černi" tražila ugovor o izradi hidrološke studije za potrebe Plana generalne regulacije leve obale Dunava u Novom Sadu. Odgovor je, međutim, bio da je taj ugovor poslovna tajna.
"I Direktiva o vodama i naš Zakon o vodama, sve ukazuje na javnost dokumenata, to je osnovno načelo. Hidrološka studija, a ni ugovor o njenoj izradi, ne može biti tajna", ističe Stojković.
Ističe da je vrlo problematično to što se studija radi za potrebe Plana generalne regulacije jednog dela grada, dok Grad Novi Sad još uvek nema važeći Generalni urbanistički plan, pa joj sve to deluje kao preskakanje hijerarhije zarad ostvarivanja ličnih i finansijskih interesa. U svakom slučaju, smatra, hidrološka studija ne bi smela da da zeleno svetlo ovakvom projektu.
"Imajući u vidu klimatske promene, imajući u vidu da je proteklih godinu dana vodostaj konstantno viši u odnosu na prethodnih deset godina, imajući u vidu činjenicu da se očekuju velike vode, pomeranje nasipa i gradnja na plavnom području su ludost. Nama je već jedan odbrambeni pojas, prvi na ulasku u Novi Sad, onemogućen zatrpavanjem Dunavca eksploatacijom peska. Oni to isto planiraju ovde da urade. Od oktobra do danas pokrčeno je mnogo šume duž Dunava, a i ta šuma je imala svoju ulogu u odbrani od poplava kao prva zaštitna zona. Ako urade to što planiraju, sva voda ići će direktno na Novi Sad. Ovo niko normalan ne može da uradi. U suprotnosti je sa postojećim zakonima ove države, a i sa zakonima prirode", objašnjava sagovornica 021.rs.
Čije je priobalje?
Nije tajna da pravo korišćenja na parceli na kojoj se još uvek nalazi brodogradilište ima jedan od najvećih novosadskih investitora, Galens, i da su, baš na toj parceli, po novom planu planirane dvadesetospratnice, iako ovo područje nije namenjeno za izgradnju kompleksnih objekata (opširnije u našem tekstu na OVOM LINKU). Nasuprot tome, ni nekada zaštićena zgrada koja je morala da nestane kako bi na njenom mestu nikla Pupinova palata, nije bila predviđena za rušenje, pa se za "Galens" našlo rešenje.
Ipak, nije "Galens" sve što zida, pa pravo korišćenja na ovom području ima više firmi. Jedan, kako kaže Stojković "problematičan krak" Dunavca, tik do brodogradilišta u vlasništvu je firme "Navy Invest" koja je u prinudnoj likvidaciji još od 2019. godine. Kako objašnjava sagovornica 021.rs ovako nešto bi Zakonom o vodama trebalo da bude nemoguće, jer "niko ne može da bude vlasnik vodnog zemljišta".
Ipak, ovo parče plavne zemlje u katastru se vodi kao "gradsko građevinsko zemljište". Najveći vlasnički udeo u preduzeću "Navy Invest" (93,38 odsto) ima Snežana Atanasov koja je vlasnik i kompanije "Central As Properties" koja se bavi konsultantskim aktivnostima. Snežana Atanasov, koja je zaposlena i kao šefica kabineta "Al Dahra Rudnap group", firmi koja je već godinama ozbiljan igrač u srpskom agrobiznisu i koja je 2018. godine kupila PKB.
Na najvećem delu Ribarskog ostrva, koje takođe ima status gradskog građevinskog zemljišta, pravo korišćenja ima Ugostiteljsko-turističko preduzeće "Sloboda" doo Novi Sad, pokazalo je istraživanje 021.rs. Prema dostupnim informacijama, "Sloboda" ima 20 suvlasnika, ali samo dva stvarna vlasnika - Petra i Zoru Matijević, široj javnosti poznate i kao vlasnike Industrije mesa "Matijević". Upravo na tom delu Ribarca nalazi se većina restorana i splavova, po kojima je ovaj kraj (ne)slavan.
Jedna od stvari koja dopušta slične manipulacije vodnim zemljištem je to što katastar nepokretnosti Republičkog geodetskog zavoda ne prepoznaje vodno zemljište kao takvo, već isključivo građevinsko i poljoprivredno zemljište i ostalo.
"Po tome što se sve parcele na ovom potezu vode kao građevinsko zemljište, a ne čak i ostalo, možemo videti šta Grad priprema. Dunavac odmah ispod nasipa je građevinsko zemljište, kanal je građevinsko zemljište, prvih pet metara Dunava isto je građevinsko zemljište", naglašava nelogičnosti ovog postupka Daniela Stojković.
Obrnuti lokal-patriotizam
Republički Zavod za zaštitu prirode 2006. godine vrednovao je područje Ribarsko ostrvo i izradio Studiju zaštite koju je dostavio Gradu Novom Sadu kao predlog za donošenje akta o zaštiti. Međutim, Grad Novi Sad nikad nije doneo akt o zaštiti, a Ribarsko ostrvo nije označeno kao spomenik prirode ni od strane Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode.
Republički zavod, te 2006. godine označio je Ribarsko ostrvo kao "jedan od primera izvornosti i autohtonosti predela koji zaslužuje očuvanje". Kao stvari vredne očuvanja u studiji se navode autohtone šume bele topole i crne topole koja je ugrožena vrsta i nestaje na celom toku Dunava. Predloženo je da ovo područje spada u treću kategoriju prirodnih dobara, sa drugim i trećim režimom zaštite. Kao neke od opasnosti koje narušavaju autentičnost predela navedeni su infrastrukturni zahvati, seča šume, izgradnja saobraćajnica (a posebno planirana izgradnja mosta) i neplanska izgradnja objekata.
Prema studiji, na ovom prostoru bi trebalo da se obezbedi korišćenje zaštićenog prirodnog dobra za miran odmor i pasivnu rekreaciju, u edukativne svrhe i za obavljanje naučnih istraživanja koja ne ugrožavaju prirodu. Studija preporučuje zabranu promene namene površine. Zavod za zaštitu prirode Srbije predložio je da ovim prirodnim dobrom upravlja JKP "Gradsko zelenilo".
U dokumentaciji Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode Ribarsko ostrvo može se pronaći među zaštićenim prirodnim dobrima u postupku zaštite. Reč je o 71.800 kvadratnih metara, odnosno oko sedam hektara Ribarca, i to u delu koji pretežno koristi porodica Matijević.
Stojković kaže da joj je, prilikom sastanka sa predstavnicima Pokrajinskog zavoda, rečeno da je Grad odbio da donese akt o proglašenju ovog dela priobalja spomenikom prirode.
"Inače, u tom području ima više od 60 zaštićenih vrsta. Oni tvrde da je tamo geomorfološka slika izmenjena od 2006. godine i da ta studija Republičkog zavoda nema više vrednost", objašnjava naša sagovornica.
Stojković zaključuje da je i Zavod tu "samo da završi posao", baš kao i "Vode Vojvodine". Inače, početkom novembra kormilo "Voda Vojvodine" preuzeo je Srđan Kružević, a dotadašnji direktor preduzeća Slavko Vrndžić do samog kraja je odbijao da stavi potpis na odobrenje za gradnju na plavnom području. Za novog direktora, bivšeg pomoćnika gradonačelnika Miloša Vučevića, pretpostavlja se da će biti voljniji da da saglasnost za ovaj cilj, budući da se već mesecima pre njegovog imenovanja govorilo da će on "biti namešten" kako bi ovaj posao prošao.
Direktor JP "Urbanizam" Dušan Miladinović takođe deluje kao vrlo raspoložen da "unapredi" priobalje, pa je pre nekoliko meseci govorio da bi ovakav projekat doneo pravi "ekonomski bum" Novom Sadu. Projekat "uređenja priobalja" najbliži je srcu gradonačelnika Miloša Vučevića, koji je više puta u medijima poručivao da je u pitanju plan razvoja grada koji su, bar do imenovanja Kruževića, "kočile Vode Vojvodine". Opširnije u našoj priči OVDE.